Tea Perović – oduvijek stvorena za nebo

U jutarnjim satima korizmenog petka, 14. ožujka 2025. godine, preminula je Tea Perović. Brižna majka i supruga, izvrsna spisateljica i autorica knjige Stvorene smo za nebo, snažnoga svjedočanstva Božje ljubavi i blizine u njenom životu.

Tea je rođena u Supetru, a odrasla je u Bolu na Braču. Njezino djetinjstvo bilo je bezbrižno, nesputano, čisto. Kao djevojčica slobodno vrijeme provodila je na velikoj livadi pokraj kuće, u igri s vršnjacima. U pubertetu je već polako počela patiti zbog nedostatka sadržaja na otoku. Premda joj obitelj nije redovito prakticirala vjeru, Tea se još kao djevojčica uključila u život svoje župne zajednice, gdje je pjevala u zboru i čitala. Najsnažniji svjedok vjere bila joj je nona Mina. Nakon završene opće gimnazije u Bolu, Tea je upisala studij germanistike i fonetike te se preselila na kopno u Zagreb. Tijekom studija upoznala je budućeg supruga Hrvoja za kojeg se udala 2008. godine. Karijera joj je napredovala i s vremenom je pokrenula privatnu tvrtku za edukacije i prevođenje. Dobila je i četiri kćeri – Lunu, Tenu, Miju i Elenu, koje su joj bile neopisiva radost. Živjela je, kako je sama voljela reći, običnim životom, u kojem joj ništa nije nedostajalo. 

Sve dok jednoga dana nije shvatila da se brže umara, da je tijelo ne služi kao prije, da nešto nije u redu. Tei je ubrzo dijagnoziran metastatski karcinom dojke. Bio je to trenutak koji bi svakome tko na svijet gleda ljudskim očima izgledao kao tragedija. Mlada majka četiriju djevojčica odjednom boluje od smrtonosne bolesti. No Tea je svoju bol, kako je isticala u svojim svjedočanstvima, predala Gospodinu i od tada ju doživljava kao najveći blagoslov.

Snagu dobivenu od Gospodina Tea je koristila kako bi svjedočila Božju ljubav i milosno djelovanje u svojem životu. U godinu dana, otkako je objavljena knjiga, odazvala se na sve pozive da svjedoči diljem Hrvatske, usprkos bolesti koja je slabila njezino tijelo. Svjedočila je u Zagrebu, rodnom Bolu, Splitu, Dubrovniku, Šibeniku, Zadru, Makarskoj, Krku, Karlovcu, Strmcu, Humcu, Đakovu… Nije joj bilo važno, govorila je, je li ju došlo slušati troje ili tri tisuće ljudi, sve ih je voljela vidjeti, sa svakim razgovarati, svakome je voljela napisati posvetu na knjigu, svakoga zagrliti. Njeno posljednje svjedočanstvo, na Ruži Otajstvenoj u Đakovu, bilo je samo nekoliko dana prije nego što je preminula. Do posljednjega je daha na Zemlji svjedočila nadu i radost Evanđelja.

Tein život svjedočanstvo je Božje ljubavi i blizine, toliko snažne da mijenja živote. Njezine riječi, topao pogled, radostan osmijeh i jedinstveno svjedočanstvo nastavljaju živjeti u srcima onih koji su je poznavali, voljeli i slušali, i koji će njezinu priču tek upoznati. Jer priča Tee Perović je ona ljepota koja će spasiti svijet.

Draga Tea, hvala ti što si nam pokazala kako živjeti.