Piše don Mihovil Kurkut: Zašto mi smetaju prazne glave
Stalno mi odzvanja u glavi Isusovo pitanje koje nam je postavio prije nekoliko nedjelja: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
Već tri tisuće godina svijet govori o odnosu jednoga oca i njegovoga sina. Oca koji se nije vraćao i sina koji od svojega oca nije odustajao, koji ga je čekao i koji ga je tražio – Odiseja i Telemaha.
Njih dvojica – a pogotovo Telemah – polazišna su točka za promišljanje o očinstvu i sinovstvu danas u djelima Massima Recalcatija, talijanskoga psihoanalitičara i esejista.
Recalcati u svojim djelima često poseže za likovima iz grčke mitologije. Analizira njihov život u zalazi u osobine njihovih ličnosti kako bi u njima pronašao arhetipove za obiteljske i društvene obrasce kojima svjedočimo (i) danas. Posebnu pozornost pridaje dvojici mitologijskih sinova: Edipu i Telemahu.
Poznatiji među njima zasigurno je Edip, čije je mitološko prokletstvo bilo polazišna točka za teorijsko oblikovanje Edipovog kompleksa. U freudijanskoj psihoanalizi Edipov kompleks odnosi se na podsvjesnu želju sina za majkom, u kojoj sin osjeća ljubomoru i neprijateljstvo prema ocu. Edipov kompleks izaziva u djetetu osjećaj krivnje, koji dijete potiče da se poistovjeti s roditeljem istoga spola i na taj način ostvari svoju potisnutu želju.
Edip je prokleti sin. On ne zna kako biti pravi nasljednik. Njime vladaju osjećaji mržnje prema ocu i nemoći pred vlastitom sudbinom, koji ga u potpunosti obuzimaju kada ubija svojega oca.
Promotrimo li Edip-sinove u svjetlu odnosa između suvremenih očeva i sinova, shvatit ćemo da su Edip-sinovi oni sinovi koji oca vide kao neprijatelja, koji mu se suprotstavljaju i koji jedva čekaju da ga zamijene. U takvom odnosu ljubav je zamijenjena ljubomorom i mržnjom.
Recalcati smatra da je suvremeno društvo nadišlo Edipovo doba i da se sada nalazimo u Telemahovom dobu.
U knjizi Telemahov kompleks, čiji će prijevod uskoro biti objavljen u izdanju Salesiane, pobliže razlaže tu tezu. Smatra da je upravo Telemah, vjerni Odisejev sin koji u očevom odsustvu brani svoju majku Penelopu od mnogih prosaca, sin koji zna kako biti pravi nasljednik. Za razliku od Edipa, Telemah se ne bori sa svojim ocem, već s njim stvara savezništvo.
Sinovima poput Telemaha, smatra Recalcati, trebaju snažni očevi od kojih će moći učiti kako da i sami budu očevi, od kojih će moći učiti kako da otkriju same sebe i svoju ulogu u svijetu.
Postoji pet stvari koje bi, prema Recalcatiju, svaki otac trebao slijediti kako bi bio snažan otac koji odgaja snažnog i samostalnog sina.
Iako ga hrvatska publike tek otkriva, Massimo Recalcati jedan je od najvećih psihoanalitičara današnjice. Njegova djela prevedena su na brojne svjetske jezike, a utjecaj njegove misli možemo vidjeti i kod drugih suvremenih autora.
U knjizi Telemah se nije prevario talijanski svećenik Luigi Maria Epicoco polazi upravo od Telemaha o kojem piše Recalcati. U njoj promišlja o odnosu sinova i očeva, djece i roditelja te o suvremenom odgoju polazeći od biblijskih tekstova.
Epicocovo čitanje odnosa između biblijskih očeva i sinova nudi putokaz do uspostavljanja zdravog odnosa između roditelja i djeteta utemeljenog na bezuvjetnoj i čistoj ljubavi. Baš onakvoj kakvu je osjećao Telemah prema svom ocu i njegov otac prema njemu.
Svidio ti se članak? Podijeli ga:
Pogledajte što smo sve radili i gdje smo sve bili
Stalno mi odzvanja u glavi Isusovo pitanje koje nam je postavio prije nekoliko nedjelja: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
Što svatko od nas može učiniti da škola jače svijetli?
Živa vatra prvi je cjeloviti program pripreme za krizmu u Hrvatskoj. Evo kako nam je bilo na predstavljanju!