Muke po adolescenciji i 9 savjeta kako ih prevladati

Vaše dijete u adolescenciji nije nestalo – ono je samo u procesu sazrijevanja.

Piše: Manuela Iveković

20.06.2023.

Šala kaže da pubertet i adolescencija izgledaju kao da vam vanzemaljci otmu dijete i vrate ga posve neprepoznatljivo. 😊

Na našu veliku sreću, tomu nije tako. Promjene koje nastupaju u raspoloženjima našeg djeteta tijekom ovog burnog razdoblja mogu vrlo često biti nagle, međutim, pubertet se ne događa preko noći. Pred nama i dalje stoji naše dijete koje poznajemo od rođenja, čiji temperament otkrivamo od prvih dana, ali i karakter koji se trudimo uz Božju pomoć oblikovati i izgraditi. Naše dijete – kakvo smo dosad poznavali – nije nestalo, ono je u procesu sazrijevanja.

Samo proces sazrijevanja? Zašto je onda „lošem glasu“?

Krenimo s pubertetom. Fiziološki prijelaz od djeteta do odrasle osobe nosi sa sobom brojne hormonalne, ali i fizički vidljive promjene. Te promjene, iako nastupaju postupno, ostaju trajno i formiraju dijete ‒ možemo to tako reći ‒ na dosad nepoznat način, bez njegovog pristanka i bez mogućnosti kontrole nad cijelim fiziološkim procesom. Zasigurno je djetetu potrebno određeno vremensko razdoblje da se velike tjelesne promjene prihvate kao normalan dio sazrijevanja, a na nama odraslima je da im u tomu budemo potpora, pomoć, ali i kompas.

Što mi možemo?

Za početak suosjećati i slušati. Iako smo davnih dana prošli svoju fazu „od gusjenice do leptira“, valja nam opet ući u to iskustvo kako bismo što bolje mogli razumjeti i uživjeti se u štogod da u ovom trenutku proživljavaju naša djeca.

Pritom valja poštovati privatnost i zadržati roditeljsku odmjerenost koja povjeravanjem ne prelazi u odnos prijateljstva, nego brižnošću nudi blizinu, razumijevanje i prihvaćanje. Kad je potrebno i savjet.

Osobno smatram da je u ovom razdoblju djeci vrlo važno svjedočiti ljepotu vlastitog spola, tj. radosno živjeti ženstvenost/muževnost po Božjem naumu. Istinita slika o različitostima u spolu i o svrsi spolnosti pomoći će im da unatoč novim i možda neugodnim promjenama na tijelu, spoznaju ljepotu stvarnosti „biti ženom“ i „biti muškarcem“. Na nama roditeljima je isključiva odgovornost i obveza da im ljepotu i dubinu tog otajstva pomognemo otkrivati. Dobro štivo u ovom razdoblju su jednostavnija izdanja teologije tijela na tragu Ivana Pavla II. za djecu, a za roditelje izvornik.

Je li to sve?

Naravno da ne. 😊 Neodvojivo povezana s pubertetom, jest adolescencija: „razdoblje između kraja puberteta (oko 14. god.) i početka zrelosti (rane 20. god.: teenage)“.¹ Za razliku od naglašenog burnog fizičkog razvoja, adolescencija se ponajviše odlikuje promjenama na emocionalnom i kognitivnom planu.

Jedno dugo životno razdoblje smo našoj djeci bezrezervno bili cijeli njihov svijet, a sada počinju tražiti vlastiti put, izraženije tražiti vlastiti identitet i preispitivati vrijednosni sustav u kojem su živjeli i na kojem mi ustrajemo. Zvuči kao velika prilika za konflikt, za ne?

Tako je. Ne bježimo od toga i prihvatimo to, jer „bez preprjeka i ograničenja, djeca ponekad prelaze prirodne granice svoga položaja“.² Jasno, svako će dijete u različitoj mjeri izražavati vlastita nezadovoljstva, no očekuj da ih svakako bude.

Federica Benassi u svojoj knjizi Roditelji i adolescenti donosi simpatičan i iskren recept za ovo razdoblje ponekad prepuno preispitivanja i konflikata:

Pokušajte razmišljati o tome kako definirati pravila u obitelji kombinirajući dosljednost, lijepo ponašanje te otvoren i pozitivan pristup budućnosti. Dodajte malo autoriteta i puno brižljivosti.

Federica Benassi

Njezine me riječi podsjećaju na prispodobu o izgubljenom i nađenom sinu (usp Lk 15,11). Naša će nam djeca možda u ovom turbulentnom razdoblju prouzročiti boli, međutim, ključno je da im pristupimo s obilnom dozom milosrđa i ljubavi. Otac u prispodobi se vrlo lako mogao pozvati na strogi i pravedni autoritet, no dočekao ga je otkupljenim srcem: „ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga“.

Isto tako, vrlo, vrlo važno, sin je iskazao žaljenje i pokajanje: „Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom!“. Obje strane ovdje mogu učiti kako rasti u milosrđu.

Uz odrastanje naše djece, paralelno se odvija i sazrijevanje pojedinih dijelova naših ličnosti, naravno, ako prigrlimo i iskoristimo tu mogućnost. Sa svakim se djetetom stvara nova prilika! Zamislite koliko nam to samo može biti na obogaćenje i rast.

Dodatak ili dva o odgoju adolescenata…

Zajedno kao obitelj poradimo na tome da je što manje ekrana i poluprisutnih razgovora s očima na zaslonu. Društvene mreže ne do 18-e! Ne kažem ja, već bivši Google-ovi stručnjaci.

Uz spomenutu prisutnost, potporu i slušanje ključno je zadržati smisao za humor.

I igru!

Dopustite djeci slobodu da skaču, trče, viču koliko žele. Tjelovježba, glazba, deklamacije, kazalište, šetnje vrlo su djelotvorna sredstva za održavanje discipline, služe moralnosti i zdravlju mladih.

don Bosco

Izvrsne smjernice za odgoj nadahnut don Boscovim sustavom možeš pronaći u Ferrerovoj knjizi Sretni roditelji s don Boscovim odgojnim sustavom.

Neka budu blizu c/Crkvi! Mislimo li na onu s velikim, ili malim slovom, bitna je! Ključno je s kim se naša djeca druže. Bitno je kakvim su utjecajima izložena. Važno je da služe u župi i da upoznaju pravo značenje zajednice i zajedništva.

Zaokružit ću temu riječima Federice Benassi koje ću poslije nadopuniti:

Situacije se često rješavaju same od sebe. Prestanite na sve gledati negativno. Čak i ako griješimo, mi jesmo i uvijek ćemo biti roditelji naše djece, uz sve naše vrline i ograničenja.

Federica Benassi

Za početak i za kraj: sakramenti!

Milost koju imamo po katoličkoj vjeri, jest upravo spoznaja da nas „nije ostavio kao siročad“ (Iv 14, 18) već poslao „Branitelja – Duha Svetog, koji će vas poučavati o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“.

Primjećujete li i vi milosno „tempiranje“ sakramenata? Tijelo Kristovo naša djeca primaju na pragu puberteta s 9 godina kao okrepu, snagu i svetu hranu na putu, a gore spomenutog Branitelja; Duha Svetoga upravo oko 14. godine u razdoblju turbulentnog emocionalnog sazrijevanja kada su im najpotrebniji Njegovi darovi i plodovi.

Ono što se na van čini kao muke po adolescenciji, s Gospodinom postaje prilika za naše uzajamno posvećenje i mjesto gdje će se Kraljevstvo Nebesko proslavljati i rasti.

„Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte!“ 1. Sol 5, 16-18