
Tko je bio Karlo Acutis i zašto trebaš znati za njega
Duboko me se dojmilo da jedan tako običan momak, pun života, zrači jednostavnošću i istinom i ne boji se biti drugačiji od drugih.
Biti radostan i biti katolik današnjem se društvu s jedne strane čini nepoželjnim, a s druge strane nemogućim. Zapravo, u današnje se vrijeme vjera povezuje s nečim zastarjelim, nečim što se živjelo prije tisuću godina i nema veze s današnjim „modernim“ društvom.
Moderno društvo na vjeru gleda kao na potpun promašaj, gubitak vlastite slobode ili nemogućnost izražavanja samoga sebe u potpunosti. Često možemo pročitati da se radi o nekim „konzervativcima“ koji su zastarjeli ili primitivni.
Žalosno je što mnogi nasjedaju na takva promišljanja i sami sebe sprječavaju u postojanosti u radosti i otkrivanju bogatstva koje im pruža život u vjeri. Nažalost, velik broj mladih prihvaća razne ponude današnjeg društva, što ih odvlači od njih samih, od obitelji, a u konačnici i od Gospodina. Tražeći sreću na krivim mjestima zapravo se još više od nje udaljuju. Nude im se razni prečaci do sreće koji ju na kraju ustvari i ne donose.
Zbog toga oko sebe vidimo puno tužnih, namrgođenih i izgubljenih lica i, nažalost, sve više depresivnih. Zašto je tome tako? Vjerojatno nitko od nas nema točan odgovor, ali možemo pretpostaviti da se to događa zbog gubitka svijesti o samome sebi, vlastitom identitetu i dostojanstvu, ali i zbog gubitka onih istinskih vrijednosti za koje se potrebno boriti
Nažalost, tražimo da nam društvo otkrije tko smo umjesto da u svjetlu Istine sami spoznamo tko smo. Istraživanja su pokazala da je broj suicida mladih u znatnu porastu, što potvrđuje da se zaista radi o jednom gubitku svijesti o sebi i o vrijednosti života. Uvjerili su ih da se ne isplati boriti, što poručuju i kroz medije, prikazujući mlade negativno i pokušavajući sakriti sve one dobre vijesti.
No u moru tuge, depresije i beznađa primjećuju se ozarena i radosna lica, lica onih mladih ljudi koji su izabrali drugačiji put, koji su otkrili dublji smisao života, koji znaju kamo idu i kome pripadaju. Zasigurno im nije bilo lako oduprijeti se svim tim silnim ponudama društva, ali duboko u sebi osjetili su da nije svaka ponuda dobra.
Ti isti mladi shvatili su da prečac ne vodi do slobode, nego od nje udaljava. Spoznali su da život treba živjeti, a ne životariti i ta im spoznaja donosi pobjedu u svakodnevnim borbama. Oni duboko u svojem srcu znaju da što je borba teža, to je pobjeda slađa. Svjetlom Istine otkrili su svoju vrijednost i spremni su braniti svoje dostojanstvo koje im je Gospodin dao.
Iz toga zaključujemo da nije istina da su svi mladi isti i da nema više onih mladih koji se bore za ideale, koji žive svoje snove i koji imaju zadane ciljeve. No o njima se ne govori jer nisu „moderni“. Ne pridaje im se pažnja jer bi to moglo dovesti do veće promjene u društvu, do promjene na bolje, a društvo je uspavano i teško prihvaća promjene
Kada se odmaknemo od prevladavajućeg mišljenja i okvira koje nam je društvo nametnulo, vidjet ćemo mlade koji slijede visoke ideale, koji znaju da su slobodni jedino kada su s Kristom i kada slijede njegov put. Vidjet ćemo mlade koji radosno koračaju svijetom čineći dobro, donoseći radost tamo gdje je tuga, ljubav gdje je mržnja, nadu gdje je beznađe i pobjedu gdje je poraz.
Vidjet ćemo mlade koji svojim znanjem i talentima pomiču granice u medicini, znanosti, umjetnosti, sportu, politici i gospodarstvu, sve to čineći s radošću i zahvalnošću onome kojemu služe i kojemu pripadaju.
Ti mladi umnogome doprinose polaganom rušenju predrasuda o katolicima. Upravo su takvi mladi svima nama primjer da je istinski katolik radostan. Oni svjedoče da vjera i radost idu zajedno i da vjernik nije netko „zaostao u prošlom stoljeću“, nego netko tko u snažnoj vjeri i pouzdanju živi svoju sadašnjost i korača u budućnost.
Radosni su jer znaju da su samo u Kristu istinski slobodni i da samo s njim znaju odabrati dobro, a odbaciti zlo. Radosni su jer znaju da njihov put ne završava na ovome svijetu, nego je samo prolazna stanica na putu za Nebo.
Zato te pozivam mladiću, i tebe djevojko, da se othrvaš prolazim „idealima“ današnjega društva i da posegneš za onima na koje te On poziva. Pozivam vas da posegnete za životom u punini jer samo je takav život radostan.
Društvo nudi, ali ti mladiću i ti djevojko biraš!
Svidio ti se članak? Podijeli ga:
Pogledajte što smo sve radili i gdje smo sve bili
Duboko me se dojmilo da jedan tako običan momak, pun života, zrači jednostavnošću i istinom i ne boji se biti drugačiji od drugih.
Pročitajte kako nam je bilo na 4. nacionalnoj konferenciji projekta „Evo me”!
Roditeljstvo sam zamišljala kao nešto gdje ja vodim igru. Onda sam otkrila Montessori – i sve se promijenilo.