Sažetak

Svaki odgojitelj dobro poznaje važnost i moć igre kao pedagoškog sredstva.

Don Bosco je vrlo uspješno odgajao kroz igru i ostavio salezijancima divan uzor nimalo pasivne asistencije mladenačkoj životnoj radosti. Znao je, naime, da igra maksimalno zaokuplja svijet mladih i da je njegovo autentično zrcalo.

Igra razotkriva čovjekovu dušu, angažira inteligenciju, upošljava nerve. Ako dječak stoji uz grupu koja igra, odgojitelj osluškuje alarm njegovih dubina i očitava ozbiljnost odgajanikova stanja. Slično će doživjeti ako prati odgajanika u dramatičnim trenucima igre.

Istinit, neposredan i nadasve spontan sudionik igre očituje karakter, stupanj odgojenosti, moć kontrole i duševna svojstva kojima doživljava sebe, drugoga, svijet.