Tko je bio Karlo Acutis i zašto trebaš znati za njega

Duboko me se dojmilo da jedan tako običan momak, pun života, zrači jednostavnošću i istinom i ne boji se biti drugačiji od drugih.

Piše: don Mihovil Kurkut

16.04.2025.

Nije ništa neuobičajeno da se na spomen riječi svetost u ljudima budi more raznolikih asocijacija. Svatko vadi iz svoje torbe ono što je usput nakupio. Padaju nam na pamet moćni svetci iz prošlosti, njihova izvanredna djela i darovi, potom slike na vitrajima, paučinom obavijeni kipovi u crkvama, koja poučna svetačka priča pohranjena negdje u sjećanju… A da katolički kalendar ima i tisuću dana, sva obična i neobična svetačka imena opet bi jedva našla mjesta. Ali kad bi nas tko upitao što je svima njima zajedničko, to bi se otprilike svelo na njihovu veličinu, snagu, dobrotu, uzvišenost, moć… I od pustoga gledanja uvis, zavrti nam se u glavi pa zaključujemo da su svetci oduvijek i bili negdje gore, visoko, nepomični i daleki…

Možda kipovi i slike u crkvama zaista i jesu daleki, posebice onima koji su još uvijek maleni ili onima koji se sami drže daleko od crkava (a onda i od svetaca). Ali o svetcima reći da su oni daleki i nedostižni – sasvim je promašeno. Ako postoji ono što zbilja priliči svim svetcima, to je upravo blizina. Svi su svetci zaista jako bliski: bliski su Bogu da bliži ne mogu biti, bliski su svojim bližnjima jer nema puta do Boga ako brata svoga zanemariš. Bliski su i nama grješnicima jer čuju naše patnje, usmjeruju naše molitve i potiču nas na našemu putu. Bliski su i jedni s drugima jer svi su svetci među sobom jako dobri, kao jedna obitelj. Još je nešto zajedničko svim svetcima: svi se oni međusobno privlače i lako prepoznaju… I može se lako skužiti da među svetcima postoji neka posebna veza, kao da su od iste majke rođeni. E, pa zapravo, i jesu: svima im je majka Crkva i svi su jaki dio Božje obitelji. Zato i nema veće blizine nego blizine svetosti i svih darova koji svetost čine.

Ne znam je li se to ikada dogodilo vama, meni jest nekoliko puta, da susretnete osobu koja sjaji, sjaje joj oči, lice blista, cio lik zrači neopisivom milošću – Bože, koje li ljepote! Kad je tko ispunjen ljubavlju, dobrotom, milošću… To se ne da sakriti, to jednostavno izlazi i vidi se izvana. Svetost se ne može sakriti, i zato koliko god to teško bilo, koliko god sveti bili na mnogim mukama i kušnjama, svetost je uvijek bliska i privlačna.

Karlo Acutis i autocesta prema nebu

Jako su nam drage knjige koje govore o jednom tako blisku, običnu, a opet iznimnu momku koji je živio poput svakoga od nas. Nije nam bio daleko: živio je u susjednoj nam Italiji, u Milanu. Nije živio davno, rodio se 1991. godine. Nije činio nikakve posebne vratolomije: išao je u školu, volio se igrati s prijateljima, bio je majstor u videoigrama, rasturao je s računalima, volio je životinje (imao je doma i pse i mačke), a sve to s osmijehom, žarom, mirnoćom i blagošću koja je osvajala. I zato pišem ovaj dugi, predugi tekst: kako bismo vas, odmah na početku, uvukli u priču ovoga suvremenoga svetca običnosti, kako biste i vi svoju običnost poželjeli pretvoriti u svetost.

Karlo Acutis rodio se u Londonu, a većinu je života proveo u Milanu. Bio je sin jedinac u obitelji koja je bila katolička samo na papiru. Karlo je već odmalena osjećao da ga u crkvi privlači svetohranište i ono upaljeno svjetlo koje ukazuje na Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Od malih je nogu taj dječak u tišini crkve otkrio prisutnost koja ga je privlačila, snažila i u tišini mu uvijek nešto govorila. Tako je s vremenom naučio posjećivati Isusa, i to često, a potom svakoga dana. Naučio je osluškivati Isusa i molitvom pratiti sve svoje obveze i odnose, od svojih ukućana do prijatelja i svega s čime bi se susretao. Ne ćete vjerovati kakav je to bio tip: euharistija i računalo, klanjanje i pomaganje drugima, krunica i društvene mreže ispunjavali su njegove dane.

S četrnaest je godina Karlo, uz pomoć svojih roditelja, pripremio pravu pravcatu izložbu o euharistijskim čudima, od Lanciana u Italiji do našega Ludbrega, skupio je na tisuće slika, raznih podataka i sve to stavio na mrežu… Ako mi ne vjeruješ, odi na stranicu o euharistijskim čudima i baci oko na sve što je taj klinac napravio.

Karlo je shvatio da je internet premoćno oružje kojim se može svjedočiti za Isusa, zato se dobro oznojio pripremajući tu izložba koja i dandanas putuje svijetom. Euharistiju je nazvao svojom autocestom prema nebu.

FOTO: Karlo je imao mnoge hobije

Tko dobro živi, taj dobro i širi

Duboko me se dojmilo da jedan tako običan momak, pun života, zrači jednostavnošću i istinom i ne boji se biti drugačiji od drugih. Naravno, i njega su prijatelji katkada zafrkavali jer bi saznali da svaki dan ide na svetu misu, ili zato što se nikad nije oblačio po zadnjem kriku mode iako je njegova obitelj bila iznadprosječno bogata. To Karla nije zanimalo, a što je najbolje – on se nikada nije ljutio, kao da ga ružne riječi nisu ni pogađale, ni da bi ga okrznule… I kad bi ga pitali o svetoj misi ili čemu sličnomu, on bi bez problema posvjedočio svoju vjeru u Isusa. Nije bio neki naporan lik, da sad ne bi ispalo da je bio vjerski zanesenjak… Svoju je vjeru pokazivao više djelima negoli riječima. Karlo je bio blizak sa svakim, posebno je bio pažljiv prema “nevidljivima”: prijateljima koji su bili malo tužni, ili onima koji se baš i nisu uklapali u neko društvo. Kad bi saznao da je tko u poteškoći, odmah bi se toj osobi približio, često je doma dovodio i one koji su bili posebno naporni, izgubljeni ili povrijeđeni od vlastitih obitelji.

Karlo se volio družiti i sa strancima, običnim ljudima. Imao je prijatelje drugih vjera, iskreno ih je volio i uvijek rado slušao. No nikada nije propustio govoriti i o svojemu velikom prijatelju – Isusu. Volio je svirati saksofon, igrati nogomet s prijateljima, programirati na računalu, gledati kriminalističke filmove, snimati svoje filmiće. Karlo je imao i „mnogo prijatelja na nebu“ i bio je uvjeren da ne će ostarjeti. Tako se i zbilo.

Karlo je umro s navršenih petnaest godina, 12. listopada 2006. godine, i danas je njegov grob u Asizu blizu svetoga Franje jer svi su svetci bliski, imaju neku zajedničku crtu, ne samo onu da su totalno otkačeni, vječito zaljubljeni, pa ne mogu bez Isusa i njegove ljubavi: svetci ne mogu ništa zadržati za sebe! Žele podijeliti svaki dar i svaku milost jer ljubav se umnaža samo dijeljenjem.

FOTO: Karlo Acutis slavi rođendan!

Evo jednoga izazova!

Ako ti se poziv na svetost još uvijek čini kao kvantna fizika, evo izazova: pokušaj i ti pronaći trenutke tišine. O tišini ti ne mogu ništa reći jer kad bih ti kazao više, tišine ne bi bilo. Zato izazov glasi: u nekim trenutcima svoga dana pokušaj se maknuti s mreže uklanjajući slušalice i mobitel, pa budi hrabar i ostani neko vrijeme u tišini; i osluškuj, i šuti, i gledaj, i divi se i otkrij prisutnost koja ti je oduvijek bliska, i tvomu srcu i tvomu životu.

Prijatelju, prijateljice, tvoj život nije slučajan i bezvezan, darovi koje ti je Gospodin dao nisu uzaludni. Gospodin te zove da otkriješ svoj poziv i da od svoga života učiniš velik dar – dar ljubavi onima koje ti je Bog stavio blizu, i onima koje će ti tek staviti na put. A sada dosta priče! Vjeruj i osluškuj te znaj da nisi sam, da nisi sama; da slučajnost ne postoji, da smo svi mi dio jedne velike Božje obitelji. Gospodin nas poznaje i poziva nas, takve kakvi jesmo, da ga slijedimo. Potiče nas da ne vjerujemo svojoj slabosti, nego njegovoj beskrajnoj ljubavi. To je na najjači način rekao svojim Sinom: Isusom koji je došao bolesnima i potrebnima kako bi, sada i zauvijek, bili dijelom Božje ljubavi. Kad uđeš u bilo koju crkvu, i ondje vidiš upaljenu svjetiljku – taj znak koji ti kaže da je Jaganjac Božji prisutan i živ – vjeruj, i tebi će se dati.

Preporučam ti zato ove knjige o Karlu Acutisu kako bi upoznao ovoga simpatičnoga momka puna milosti da bude svima na poticaj kako je i danas moguće biti svet, da je to naš zajednički poziv, a ne poziv iz nekih drugih, dalekih vremena. Karlo je svjedok da je svako doba i svako vrijeme dobro da se postane svet ili sveta… Kako? E, to pronađi u ovim knjigama i kad otkriješ, nemoj previše oklijevati nego to podijeli s drugima. Neka ti je s Božjim blagoslovom…

Knjige o Karlu Acutisu za djecu i mlade

Originali – napet roman za mlade koji govori o mladiću koji je izgubio svu nadu dok se nije upoznao s inspirativnim likom Karla Acutisa
Karlo Acutis i njegov prijatelj Isus – izvrsna knjiga za prvopričesnicu i prvopričesnika koja donosi deset priča o Karlu Acutisu kao deset koraka prema boljem razumijevanju sakramenta euharistije
Karlo Acutis: cyber svetac – ova simpatična knjiga donosi kratki životopis Karla Acutisa obogaćen autentičnim fotografijama i devetnicom Karlu Acutisu