Piše don Mihovil Kurkut: Zašto mi smetaju prazne glave

Stalno mi odzvanja u glavi Isusovo pitanje koje nam je postavio prije nekoliko nedjelja: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
Zašto mi smetaju prazne glave

Povodom Halloweena objavljujemo tekst koji je don Mihovil napisao 2007. godine kada je bio voditelj oratorija u Schiju. Tekst je prvotno bio namijenjen oratorijancima i njihovim roditeljima, no mnogi će u njemu i danas pronaći koju poticajnu misao.

Mnogi su ovih dana rekli ili će reći štošta zanimljivo o Halloweenu, a ja, kao pastir ovoga malenog stada, imam potrebu izraziti svoje mišljenje o ovim danima. Nemam namjeru objašnjavati vam podrijetlo i razloge svetkovine Svih svetih. Za one koje to zanima postoji obilje materijala, ali želim s vama podijeliti svoju brigu koja ima i nema veze s tom svetkovinom.

Mnogo je toga ovdje u igri: od poimanja života i smrti, načina razmišljanja o vlastitom identitetu i tradicijama, pa do vjerske strane života. Površno ću se osvrnuti samo na neka gledišta.

Smrt traži od nas svjestan i odgovoran stav

Prije svega, veličanje mrtvačkoga i spiritizma u razdoblju kada je smrt gotovo postala virtualna ne pomaže nam shvatiti smisao života onako kako nas uči evanđelje. Na televiziji i u virtualnom svijetu slušamo o mnogim smrtima. S druge strane, onu pravu, stvarnu smrt ne vidimo, držimo ju podalje, odbacujemo ju kao da nas se ne tiče, iako ne postoji univerzalnije ljudsko iskustvo od smrti.

Život nije šala, kao što to nije ni smrt. Možemo se šaliti i zabavljati koliko želimo, možemo zanemariti misli o smrti i tjerati od sebe sve ono što nas brine, ali ona kuca na vrata našega života i traži od nas svjestan i odgovoran stav (preporuka za čitanje: slikovnica o smrti Brune Ferrera).

Isus nam nudi i obećava puni život, koji za nas započinje danom našega rođenja na ovoj zemlji, ali se u potpunosti ostvaruje tek u punom zajedništvu koje ćemo jednoga dana imati s Ocem na nebu.

Zato Crkva već stoljećima slavi svetkovinu Svih svetih, povezanu sa sjećanjem na pokojne. Svetci, ispunjene i ostvarene osobe, zajedno sa svim našim pokojnicima, povjereni su Božjem milosrđu i izvjesnosti vječne slave. Svetkovina Svih svetih blagdan je velike nade, nade koju osjeća svatko od nas!

Zašto me zabrinjava proslava Halloweena

Ovih me dana zabrinjava naizgled nevina lakoća koja lebdi u zraku kada govorimo o proslavi Halloweena. „Što to ima veze, neka se mladi zabave, sve je u redu!“ kažu mnogi. Ali zabava ne može biti vrhovna vrijednost prema kojoj procjenjujemo ono što je dobro.

Ako je sve u redu, ako je sve relativno, tada ništa nije važno. Kako će mladi shvatiti što je vrijedno ako je sve jednako bitno? Ako slavimo Božić i Uskrs samo zato što se to oduvijek radilo, tada je stvarno točno da nema razlike između Malog Isusa i Djeda Božićnjaka: u konačnici, razumljivo je da onda Isus i smeta, čak i ako je u jaslicama.

Zato predlažem: uklonimo Krista iz jaslica, skinimo ga sa zidova (tamo ionako samo skuplja prašinu!), maknimo ga iz svojih odnosa (ionako svatko radi što hoće), potpuno ga izbacimo iz svojega života (tako ćemo se osloboditi pape i biskupa koji smetaju mnogima). Mislim da bi to bilo najdosljednije rješenje za popustljivost i relativističku „dobrotu“ našega vremena.

Ipak se pitam što ostavljamo našim mladima, što je doista bitno u ovom životu... Obitelj? Ne bih rekao, dovoljno je pogledati činjenice o okolnostima unutar obitelji. Ljubav? Dok traje! Život? Možda samo moj... Jer ionako svatko misli na sebe.

Tko daje smisao?

Nekad su kršćani postojećim tradicijama davali novi smisao, upravo onaj kršćanski: sve je u velikomu Božjem planu imalo smisla jer su prihvatili radosnu vijest i nisu ju mogli ne izraziti. Danas se događa suprotno, puštamo druge da svemu daju smisao koji žele, a mi stalno igramo obranu. I dok mi to činimo, netko drugi na tome zarađuje.

Stalno mi odzvanja u glavi Isusovo pitanje: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?” Nadam se da hoće barem našu, barem malo.

Svidio ti se članak? Podijeli ga:

Pročitaj više

Pogledajte što smo sve radili i gdje smo sve bili