Piše don Mihovil Kurkut: Zašto mi smetaju prazne glave
Stalno mi odzvanja u glavi Isusovo pitanje koje nam je postavio prije nekoliko nedjelja: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
Biti radostan i biti katolik današnjem se društvu s jedne strane čini nepoželjnim, a s druge strane nemogućim. Zapravo, u današnje se vrijeme vjera povezuje s nečim zastarjelim, nečim što se živjelo prije tisuću godina i nema veze s današnjim „modernim“ društvom.
Moderno društvo na vjeru gleda kao na potpun promašaj, gubitak vlastite slobode ili nemogućnost izražavanja samoga sebe u potpunosti. Često možemo pročitati da se radi o nekim „konzervativcima“ koji su zastarjeli ili primitivni.
Žalosno je što mnogi nasjedaju na takva promišljanja i sami sebe sprječavaju u postojanosti u radosti i otkrivanju bogatstva koje im pruža život u vjeri. Nažalost, velik broj mladih prihvaća razne ponude današnjeg društva, što ih odvlači od njih samih, od obitelji, a u konačnici i od Gospodina. Tražeći sreću na krivim mjestima zapravo se još više od nje udaljuju. Nude im se razni prečaci do sreće koji ju na kraju ustvari i ne donose.
Zbog toga oko sebe vidimo puno tužnih, namrgođenih i izgubljenih lica i, nažalost, sve više depresivnih. Zašto je tome tako? Vjerojatno nitko od nas nema točan odgovor, ali možemo pretpostaviti da se to događa zbog gubitka svijesti o samome sebi, vlastitom identitetu i dostojanstvu, ali i zbog gubitka onih istinskih vrijednosti za koje se potrebno boriti
Nažalost, tražimo da nam društvo otkrije tko smo umjesto da u svjetlu Istine sami spoznamo tko smo. Istraživanja su pokazala da je broj suicida mladih u znatnu porastu, što potvrđuje da se zaista radi o jednom gubitku svijesti o sebi i o vrijednosti života. Uvjerili su ih da se ne isplati boriti, što poručuju i kroz medije, prikazujući mlade negativno i pokušavajući sakriti sve one dobre vijesti.
No u moru tuge, depresije i beznađa primjećuju se ozarena i radosna lica, lica onih mladih ljudi koji su izabrali drugačiji put, koji su otkrili dublji smisao života, koji znaju kamo idu i kome pripadaju. Zasigurno im nije bilo lako oduprijeti se svim tim silnim ponudama društva, ali duboko u sebi osjetili su da nije svaka ponuda dobra.
Ti isti mladi shvatili su da prečac ne vodi do slobode, nego od nje udaljava. Spoznali su da život treba živjeti, a ne životariti i ta im spoznaja donosi pobjedu u svakodnevnim borbama. Oni duboko u svojem srcu znaju da što je borba teža, to je pobjeda slađa. Svjetlom Istine otkrili su svoju vrijednost i spremni su braniti svoje dostojanstvo koje im je Gospodin dao.
Iz toga zaključujemo da nije istina da su svi mladi isti i da nema više onih mladih koji se bore za ideale, koji žive svoje snove i koji imaju zadane ciljeve. No o njima se ne govori jer nisu „moderni“. Ne pridaje im se pažnja jer bi to moglo dovesti do veće promjene u društvu, do promjene na bolje, a društvo je uspavano i teško prihvaća promjene
Kada se odmaknemo od prevladavajućeg mišljenja i okvira koje nam je društvo nametnulo, vidjet ćemo mlade koji slijede visoke ideale, koji znaju da su slobodni jedino kada su s Kristom i kada slijede njegov put. Vidjet ćemo mlade koji radosno koračaju svijetom čineći dobro, donoseći radost tamo gdje je tuga, ljubav gdje je mržnja, nadu gdje je beznađe i pobjedu gdje je poraz.
Vidjet ćemo mlade koji svojim znanjem i talentima pomiču granice u medicini, znanosti, umjetnosti, sportu, politici i gospodarstvu, sve to čineći s radošću i zahvalnošću onome kojemu služe i kojemu pripadaju.
Ti mladi umnogome doprinose polaganom rušenju predrasuda o katolicima. Upravo su takvi mladi svima nama primjer da je istinski katolik radostan. Oni svjedoče da vjera i radost idu zajedno i da vjernik nije netko „zaostao u prošlom stoljeću“, nego netko tko u snažnoj vjeri i pouzdanju živi svoju sadašnjost i korača u budućnost.
Radosni su jer znaju da su samo u Kristu istinski slobodni i da samo s njim znaju odabrati dobro, a odbaciti zlo. Radosni su jer znaju da njihov put ne završava na ovome svijetu, nego je samo prolazna stanica na putu za Nebo.
Zato te pozivam mladiću, i tebe djevojko, da se othrvaš prolazim „idealima“ današnjega društva i da posegneš za onima na koje te On poziva. Pozivam vas da posegnete za životom u punini jer samo je takav život radostan.
Društvo nudi, ali ti mladiću i ti djevojko biraš!
Svidio ti se članak? Podijeli ga:
Pogledajte što smo sve radili i gdje smo sve bili
Stalno mi odzvanja u glavi Isusovo pitanje koje nam je postavio prije nekoliko nedjelja: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
Što svatko od nas može učiniti da škola jače svijetli?
Živa vatra prvi je cjeloviti program pripreme za krizmu u Hrvatskoj. Evo kako nam je bilo na predstavljanju!